Želim da
predstavim proces učenja, vežbanja i provere znanja kako bih malo približila
javnosti šta se dešava po školama. Prve dve etape će biti urnebesno dosadne
jer sam morala da se do detalja vežem za konkretan primer.
1. Etapa – Obrada i uvežbavanje. Nastavnik
sam engleskog jezika. Radimo razliku između prostog i trajnog sadašnjeg
vremena. U pitanju su dva vremena koja se učestalo koriste i u govoru i u svim
pisanim oblicima engleskog jezika, dakle ne podučavam ih nečemu što neće
koristiti. Kako se grade ta dva vremena su već učili (ali ne i naučili,
videćete zašto), te prvo odvajam dva časa da ih podsetim, odnosno ponovo
obradim građenje prostog i trajnog sadašnjeg vremena. Viču da im nije jasna
promena glagola TO BE. Pokušavam da im objasnim da, nažalost, tu nema objašnjenja,
već se uči napamet, odnosno usvaja kroz vežbu i upotrebu (napravim paralelu da se
ne može objasniti promena glagola JESAM u srpskom jeziku, već mora da se usvoji
na isti način). Smišljam stotine primera, nalazim i o svom trošku kopiram što
interesantnije materijale za vežbu, najavljujem test i odvajam dve nedelje za
uvežbavanje razlike. Časovi izgledaju tako što je 30% odeljenja već shvatilo i
dosadno im je, a 70% se upinje svom snagom da mentalno budu na nekom drugom
mestu i ne prate šta se dešava na času, dok ih ne prozovem da uz moju pomoć
urade vežbu, izvedu dijalog ili nešto slično, a i tada su prisutni samo tih par
minuta i čini mi se da se ulažu svestan napor da zaborave i to što su instant
shvatili što pre.
2. Etapa – Provera znanja. Prošlo
je dve nedelje, mole me da odložim test pošto nisu spremni. Odlažem test i još
nedelju dana vežbamo. Dajem test i pola odeljenja dobija jedinice (za dva tačna
odgovora od 15 dajem dvojku). Po Pravilniku o ocenjivanju, kada više od pola
odeljenja dobije jedinice, mora da se poništi test, što i radim, zakazujem
dopunsku i naredne dve nedelje sedim sama u učionici i nadam se da će učenici
kojima sam predložila da pohađaju dopunsku nastavu doći. Posle te dve nedelje
ponovnog uvežbavanja na regularnim časovima jer niko nije došao na dopunsku uz
neverovatnu lepezu izgovora, ponovo dajem test i opet pola đaka dobija
jedinice. Verujte mi, da su 15% vremena pratili na časovima, svi bi imali
petice. E, sada sam već stisnuta vremenom, zakonski sam obavezna da imam četiri
ocene u toku polugodišta a prvu još nisam dala posle dva meseca zbog opisane
situacije, tako da svima koji su dobili jedinice dajem dvojke i upisujem ocene
u dnevnik.
3. Etapa – Želje, čestitke i
pozdravi. Sada kreću roditelji. Taman da gricnem užinu na petominutnom odmoru
jer sam naredna tri odmora dežurna, dolazi dvoje roditelja, prvi viče da ja ne
znam još ko je on i njegovo dete, a drugi se žali kako nisam priznala odgovor
АРЕ ДОИНГ, a tačno je napisano. Ja objašnjavam da je napisano ćirilicom, te da
nijedan čovek sa engleskog govornog područja ne bi razumeo šta tu piše, kako bi
mi roditelj objasnio da mu ne solim pamet jer on zna engleski iz filmova i da
je to tačno. Na kraju ovog divnog dana me direktor poziva u kancelariju i
kaže:,,Aman, šta je tebi, priznaj to ćirilicom i daj trojke-ćetvorke umesto
dvojki, neću da imam problema sa inspekcijom.“ I ja priznam, i dvojke pitam da
mi kažu pet reči na engleskom po izboru i dam im trojke.
4. Etapa – Tuga pregolema. Najgore
je što nije meni žao sebe, nego dece. Ja sam taj engleski naučila, usavršavala
na fakultetu i u Americi, usavršavam ga i dalje čitanjem, komuniciranjem sa
prijateljima iz Amerike i prevođenjem. Ali će sve te petice i četvorke nekada hteti
da pročitaju propozicije konkursa na 99 design-u, poželeće da prevedu recept, odgledaju film, koriste
stranu literaturu kako bi se profesionalno usavršili, pogledaju sample za
propratno pismo za konkurs za posao, a neće moći, jer ja sa ovim zakonima i
razumevanjem roditelja mogu samo da statiram u tom filmu njihovog
onesposobljavanja.
Isto se i meni dešava. Uporno dajem domaći, smišljam prilagodjeni domaći, da svako može sam da uradi. No, nema svrhe. Tu i tamo neki napredak kod učenika, ali ugl je sledeća situacija: oni koji znaju iz filmova i igrica znaju i rade po osećaju, bez želje da usvoje i jedno gramatičko pravilo. Oni koji nisu upali u bure sa engleskim po rodjenju navikli su se na ulogu -ja ništa ne znam- i ne žele ni malim prstom da mrdnu. Da ne pominjem da je dva časa nedeljno apsolutno nedovoljno za bilo kakav ozbiljni rad.
ReplyDeleteЋирилица ис нот деатх :)
ReplyDeleteПотпуно ми је јасно о чему је реч.... Математику и моје "дубљење на трепавицама" нећу ни да помињем....
A šta kažete na to da na času srpskog jezika (i inače) pišu slova iz engleskog alfabeta: wolim to da radim, chinim swe da to nauchim... Engleski pišu ćirilicom, a srpski alfabetom. Ja nikada neću da to prihvatim. A o ,,ošišanoj'' latinici da i ne govorim. Veliki pozdrav i razumevanje. Olivera, nastavnik srpskog jezika.
ReplyDeleteInteresantno je kako roditelji to tumace, sve znaju, a deca im skolu zavrse sa fondom reci 1000(mislim na srpski fond). Cula sam od jos nekih kolegenica da se roditelji tako ponasaju. Ja predajem srpski i nemam tih problema, posto srpski niko ne zna, pa se ne bune zbog ocena, ali imam problema ako premestim ucenika. Deca ne uce i nisu motivisana, a to krece iz kuce. U skoli slusaju o svojim pravima, a niko im ne govori o obavezama. Sve je nakaradno u nasem skolskom sistemu. Bog neka nam je u pomoci...
ReplyDeleteNisam u prosveti i nemam ovu vrstu nerviranja, ali imam decu koja bi, da ih ne "stiskamo", ostala polupismena - da ne govorim o engleskom, nemačkom... Tražim od Uroša (II razred srednje škole) da odredi položaj Gruzije - naravno da ne zna koji je glavni grad! - i on mi odgovara: "Gruzija je.... ovaj.... preko puta Bugarske." Jaučem i arlaučem. Od koje to reforme školstva u geografiji postoje pojmovi: gore, dole, iznad, preko puta? I tako.
ReplyDeleteEvo i mog "slučaja": dvadeset godina od završetka fakulteta, rešim da se usavršavam, je l' te, da mi ne zakržlja siva moždana masa i, u tom smislu, upišem master na svom matičnom fakultetu. Posle prve nedelje predavanja, shvatim koliko sam u prednosti u odnosu na omladinu sa kojom sam u grupi na modulu Politička sociologija... Šta se nekad moralo pročitatati, naučiti - a šta se danas, u instant formi, traži i šta oni ne znaju. Dakle, katastrofa.
Vama u prosveti nije lako, zaista. Suočavate se sa takvim nebuloznim situacijama u kojima, zaista, ne znam kako bih se snašla - kada bih bila u nuždi da se snalazim.
Neka vam je Bog upomoć!
Srdačan pozdrav, Jasna. :)
Браво, колегинице.
ReplyDeleteСитуација је више него позната.